Neprikosnoveni lider u svetu motornih vozila sa unutrašnjim sagorevanjem decenijama unazad bila je Evropa, odnosno evropske kompanije.
Retko koja američka ili azijska kompanija je mogla da parira inovacijama i dizajnu evropskih giganata poput Mercedesa, Folksvagena, BMW-a, Audija, Poršea, Ferarija, Lamborginija, Maseratija, Rols Rojsa, Bentlija, Jaguara, Škode…
U Evropi se posebno izdvaja Nemačka kao dom nekih od najpoznatijih i najcenjenijih automobilskih brendova na svetu, a pojedini od njih osnovani su još u periodu nacističke Nemačke, kada ih je podržao Adolf Hitler za potrebe vojne industrije. Ti brendovi, upravo zbog potreba vojne mašinerije, tada su doživeli veliki razvoj.
Pre svega Folksvagen, osnovan 1937. godine uz podršku nacističkog režima kao deo Hitlerove ideje o „narodnom automobilu“. Dizajnirao ga je Ferdinand Porše, koji je kao inženjer učestvovao u razvoju „bube“, ali i vojnih vozila.
Mercedes je u to vreme proizvodio motore za avione, kamione i druga vozila za nacističku vojsku. BMW je takođe proizvodio motore za ratne avione.
Nemačkim proizvođačima automobila je konstani razvoj tokom rata utabao put da gotovo čitav jedan vek drže dominaciju u automobilskom svetu.
Skoro 100 godina kasnije, slika automobilske industrije potpuno je promenjena. Danas svet osvajaju električna vozila iz Azije, pre svega iz Kine.
Kineski električni automobili masovno ulaze na evropsko tržište, a sve zahvaljujući tome što su na vreme prepoznali prednost litijum-jonskih baterija, od kojih danas zavise i evropski brendovi koji značajno kasne u tranziciji ka novim tehnologijama.
S druge strane, evropski proizvođači, naročito nemački, zatvaraju fabrike, otpuštaju radnike, a najveća vest iz automobilskog sektora bila je kada je Folksvagen nakon 90 godina najavio zatvaranje fabrike u Nemačkoj, zbog sve manje potražnje i visokih cena evropskih automobila.
Ova kriza se preliva i na Srbiju, gde posluje više od 150 kompanija iz oblasti automobilske industrije, koje zapošljavaju oko 100.000 ljudi, a najvećim delom te kompanije dolaze upravo iz Nemačke.
Koliko je automobilska industrija važna za Evropu?
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Dušan Marković nedavno je na skupu „Stanje i perspektive auto-industrije, s posebnim osvrtom na nemačku auto-industriju i posledice za zaposlene u sektoru dobavljača auto-industrije Srbije“ izjavio da je automobilska industrija tehnološki, kapitalno i radno intenzivna.
Dodao je da je ona jedan od ključnih pokretača ekonomskog rasta, naglašavajući da u Evropskoj uniji čini približno sedam odsto BDP-a, da obuhvata 13,8 miliona radnih mesta, od čega 3,5 miliona u direktnoj proizvodnji, a ostvaruje oko 170 milijardi evra izvoza godišnje.
Marković je istakao da se industrija u poslednje dve decenije suočila sa velikim promenama kao što su velika recesija 2008. godine, radikalne tehnološke inovacije, politički i ekonomski sukobi, pandemija…
Profesor je ukazao da je Evropa izgubila trku u automobilskoj industriji, pre svega zbog oštre konkurencije iz Azije, koja niskim cenama i naprednim performansama privlači sve više kupaca, čak i iz Evrope.
Azijske kompanije su ranije od evropskih proizvođača ušle u svet zelenih vozila, digitalizacije, robotizacije, ali su takođe razvile i sopstvene lance snabdevanja baterijama, bez kojih danas evropski proizvođači ne mogu da naprave svoja električna vozila.
Prema njegovim rečima evropsko automobilsko tržište gubi na značaju, s obzirom na to da je udeo evropskih proizvođača na svetskom tržištu opao sa 23,1 odsto u 2019. na 18,8 odsto u 2024. godini.
Kada je reč o potražnji, Evropljani su sve više zainteresovani za hibride i električna vozila, dok potražnja za modelima sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem kontinuirano opada.
Zbog loše potražnje za evropskim automobilima, pada i proizvodnja. Proizvodnja automobila u Evropi pala je sa oko 18,6 miliona u 2018. godini na 14,3 miliona u 2024.
Ima li Evropa šansu?
Evropa bi teoretski mogla da povrati lidersku poziciju u automobilskoj industriji, smatra direktor Automobilskog klastera Srbije Igor Vijatov, dodajući da je najveći problem što su evropski giganti zakasnili u prelasku na električne automobile.
„Tradicionalni proizvođači poput Mercedesa, Volkswagena i BMW-a predugo su čekali. Uvereni u snagu svojih brendova, nisu na vreme ozbiljno ušli u razvoj električnih vozila. Mislili su da imaju vremena, da mogu da kalkulišu, a onda su drugi iskoristili priliku“, kaže Vijatov za Danas.
Situaciju je dodatno zakomplikovala propast švedske fabrike baterija Nortvolt, na koju je Evropa ozbiljno računala.
Za to vreme, Kina i druge zemlje prepoznale su šansu i krenule ubrzano da razvijaju sopstvene kapacitete za proizvodnju električnih vozila, ističe naš sagovornik.
Kineski proizvođači su, kako kaže Vijatov, odlučili da se ne takmiče u motorima sa unutrašnjim sagorevanjem, već su sve uložili u električne automobile i to im se isplatilo. Danas proizvode vozila koja su kvalitetna, ali i značajno jeftinija.
Uprkos tome, Vijatov veruje da Evropa još ima šansu, ali da mora da se prilagodi.
„Evropski proizvođači moraju da spuste cenu, a da zadrže kvalitet po kojem su poznati. Kada neko kaže ‘Audi’, i dalje treba da znači vrhunski automobil – i u električnoj eri“, kaže on.
Problem ostaje i sa baterijama, ukazuje Vijatov. Dodaje da Kina trenutno ima tehnološku prednost, ali i kontrolu nad sirovinama, naročito zahvaljujući prisustvu u Africi.
„Evropska proizvodnja baterija još zavisi od sirovina koje se uvoze, često upravo iz Kine. Rudnici litijuma u Evropi nailaze na otpor lokalnih zajednica, kao što je slučaj u Srbiji, Portugalu… Rešenje bi mogla da bude tehnologija baterija koje ne zavise od litijuma“, smatra Vijatov.
Kada je reč o Srbiji, Vijatov dodaje da dok se ne bude poboljšala situacija u Evropi, neće ni u našim fabrikma u sektoru automobilske industrije biti bolje.
Ipak, ukazuje, otvara se prostor i za saradnju sa kineskim kompanijama koje sve više ulaze na evropsko tržište. One već grade fabrike u zemljama EU, navodeći primer Mađarske.
„Ako se kineska vozila budu sklapala u Mađarskoj, postoji šansa da Srbija postane deo tih lanaca. Možemo im ponuditi konkurentne uslove i pokušati da ih privučemo da otvore pogone i kod nas“, zaključuje Vijatov, uz poruku da je ključno uključiti se u nove globalne tokove i redefinisane lance dobavljača.